Ona je pimp.
Jeste li znali?

*publika u čudu*
'Nismo', viču.

Srce radi tup tish tup tish tup tish tup tish. Što se desilo dobrom starom bim bam bam?

Srce ne kuca od ljubavi već od prevelike doze adrenalina, glava puca od nespavanja, al ne uzima se aspirina, jer to mozak otupi i stavi na stand-by, jučer bili smo najbolji, a danas svemu je kraj, sve što bili smo prošle četiri godine, sad maturanti, neki iskreni, neki prevaranti, sve u svemu, zajebanti - skakalo se, plesalo, a danas bole noge, i bilo nam je dobro, bez sranja i bez droge - od prvoga dana kad ušli smo u tu školu jos kao mali, kad o svijetu smo još manje nego danas znali, i nismo imali pojma kako će se stvari odvijati - u stvari, ne znamo ni sad, kad vrtim film unatrag, gledam što se zbivalo, tko je kome kako pričao iza leđa i tračao, dok doma se iz škole s frendovima vraćao - i kako stvari se mijenjaju, al neki ljudi ne i ćud, nemoj se trudit sam ih promijenit, jer trud će biti uzalud - pošteni? iskreni? neiskvareni? ponekad, a katkad samo dobro nasamareni - prevareni - od želje da svi zajedno budemo kao cjelina, da ne prođemo bez riječi kad se vidimo ispred kina, meka, trgovine, da pokušamo funkcionirati u kakvom-takvom skladu, da isperemo gorki okus i pretvorimo ga u limunadu, slatku kao čokoladu - čak u redu smo si mi, al uvijek grupice se stvaraju, sada nas još udaljenosti ne razdvajaju, al zanima me što će biti, s drugom ekipom, u drugom gradu, neki možda bit će u Londonu, a drugi u Novom Sadu, hoće li na zajedničkom susretu među nama past tišina, ili buknut će riječi bujica, silina, kao u ta vremena srednje škole, kad razredi za odgađanje ispita se mole, jer moralo se van, partijalo se do zore.

Možda mi je bolje da pustim se glupe rime i prepustim je koraljnom grebenu, i da idem gledati neki film.