[pjesma u pozadini - statist! statist! statist! staaaaatist, statiiiiiist, STATIST!  - (C) by Moja Ekipa i sve što ide s njom. Pjesma koja se često orila hodnicima naše škole, uz mnogo buke, vike i pljeskanja; spontano.]

Navečer sjedimo na a la zidiću i pričamo ZujavaFrendica, NajFrendica i ja sa Statistom (o pijančevanju. (i sličnim radostima, poput glave u zahodskoj školjici ujutro)

NajFrendica *pametno kimajući glavom*: 'A meni je brat rekao da svaka rigotina ima svoj drugačiji miris. Ispričala sam mu kako je smrdilo kad se Rigoletto zrigao, a on me samo pitao što je pio. Vodku, rekla sam. On je napravio zgađenu facu i rekao: 'uuu. Znam kako je to.' ' (Dječak je iskusan cuger. A ima i dobro pamćenje.)

Zujava *lagano se naginjući naprijed prema Statistu sa kvazi-zlobnim cerekom na licu*: 'Dakle, a vi, tvoja ekipa, kakve ste vi to sve pothvate imali?'

Statist *nestašno se smiješi i izigrava nevinašce*: 'A mi, ne ne. Mi smo dobri, ništa od toga. Krivo si čula.'

Zujava *ne vjeruje*: 'A da, a? Svašta smo mi čuli. I da je bilo puno riganja.'

NajFrendica *prtlja nešto s majicom*: 'Pa dobro, pa šta. Ja sam jednom kad sam bila mala zrigala cijelu lubenicu!'

*Zujava i ja umiremo od smijeha*
*NajFrendica ima meni-je-bed facu*

NajFrendica *pokušava se braniti*: 'Pa šta je tu toliko smiješno! Pojela sam ju i onda zrigala!'

Zujava *grčeći se od smijeha*: 'Ali cijelu LUBENICU! CIJELU lubenicu!'

...

Ja *obraćam se Statistu*: 'I, šta si vi niste, kao, dobri sa VojničkimHlačama?'

Statist: 'Ma mi ga samo iskorištavamo jer ima plejs.' (a oni tebe iskorištavaju jer jedini imaš položen vozački. Al to ti neću reći, pa živi u neznanju. Ti i tvoja bradica.)