16:00.
Gledamo Tata, Brat i ja skijanje na Sljemenu - svjetske legende.

Komentatori su zvučali pripito. Ali to im se svake godine događa u ovo doba.
'I evo, nadamo se da će uspjeti sigurno stići do starta' - samo jedan mali biserko danas.

Neki su skijaši imali 'hendikep', kak su to govorili, odnosno startali su kasnije od skijaša koji se spuštao paralelno s njima. Nekima je hendikep bio 0.75, a nekima i do 1.25 (više-manje. Ne pamtim brojke).

Komentator: 'I ima hendikep od-'
Brat i ja *rikavamo od smijeha, ja udaram jastuk*

Brat *puklo ga*: 'Čekaj, dakle, Sveta tri kralja je praznik?'
Tata: 'Da, kod nas je. U Sloveniji nije.'
Ja: 'Slovenci imaju hendikep!'
Brat *kida se*: 'Koliko Slovenci imaju hendikepa? Sveta Tri Kralja.'

Ja *gledam Hansa Enna i govorim Tati*: 'Čuj, pa gle ovog - ak može on, možeš se i ti druge godine prijavit za legendu skijanja. Kaži im da želiš bit legenda skijanja. I da se želiš isfurat na old-skool skijama.'

Cijela ta spika s legendama je ispala totalna pišada; čak je i kamera plesala sambu, i s vremena na vrijeme pokazivala 'štiklice na snijegu'. Da nema humanitarni karakter, srala bih po cijelom ovom 'spektaklu', a ovako - ajde. Bar sam se nasmijala.