Cimer (zvan još i sreČica) i ja sjedimo u parkiću ili nešto što glumi park. U svakom slučaju, ima ponekog zelenila, i to bez upotrebe mašte.
Cimer: 'I šta onda s tom vašom menzom gore?'
Ja: 'Pa, to se kao trebalo otvoriti. U svakom slučaju, ako se to otvori dok ja budem treća godina, ono, svaka im čast. Još mi naivčine onako optimistično govorimo 'ma da, bit će to sve gotovo do drugog semestra'. Da da - od optimizma gladni ostali.'
.
Cimer hoda cestom. Ususret mu dolazi bus - sedmica odnosno Hosti.
Ja: 'Pazi da te ne Hostiiii-'
Cimer *smiješna faca, skakuče s ceste na pločnik*: 'Uwee, Hostiiii-'
.
Cimer: 'Razvila se neka čudna vegetacija u onom šaju u čalici kojeg si ostavila na stolu.'
(inače. kod mene se stalno razvijaju neke zanimljive vegetacije u čajevima ili kavama ili bilo kojim ostacima hrane. mislim da bih to mogla početi promatrati. možda napraviti završni rad - instalaciju svojih (ne)namjerno uzgojenih neidentificiranih biljnih (?) kultura.)
.
Profesor: 'Ako na primjer dođete u kazalište, ili na neko otvorenje izložbe goli ili u donjem rublju, svi će vas čudno gledati - mislit će da ste ludi - ili da ste umjetnik.'
.
Pingu je sva u frci jer ne može promijeniti žarulju u stanu.
Pingu: 'Stanem na stolicu, stavim Jansona - i premala sam       !'