Nemoguća Misija/ 11. studeni 2007 18:27:00
Kao, za sutra trebam pročitat Balzacov 'Čiča Goriot'.
Yeah, right. Mene su našli jebat u mozak s time. Rekli bismo: nooot.
300 strana da će do sutra bit pročitano? Ma gdje to? Niti svi tibetanski svećenici-wannabe neće danas toliko pročitat (svi skupa). Nisam ja kriva što Honore' nije imao život pa je pisao predebele knjige. Da nije moja, mogla bih se grijat cijelu zimu na njene stranice načičkane fancy riječima. A ovako će ju Frendica koristit kao ogrjev ako joj rikne centralno.
Srećom na svijetu ima jako dobrih, plemenitih, prekrasnih ljudi koji su imali živaca pročitat takve monstrume od knjiga i sažetak stavit na net. *klanjam se svim takvim dobrim, plemenitim, prekrasnim ljudima*
(Zlatna ribica iz prikrajka (tj. vodurine čudne boje): 'hah! geekovi.')
*tsk tsk tsk*
Drznica jedna. Takvi geekovi me spašavaju u ovim kriznim sutra-imam-lektiru-a-baba-će-me-pitat vremenima. Nemoj tako, ribetino jedna obična, da ne završiš u konzervi.
(Zlatna ribica mi je okrenula rep)
Bezobrazna repašica. Nema više respecta na ovom svijetu...
Ništa. Idem prepisat lektiru. Misija me čeka. *u backgroundu:
Nemoguća misija soundtrack*
pljuje sss
11. studeni 2007 18:27:00
|
0 komentara
<$BlogItemControl$>