Mama mi je rekla da joj idem kupiti nešto u L'Occitane. Fancy. Dopalimo Pingu i ja u trgovinu.
Ja: 'Dobar dan. Evo ovako, meni bi trebao *čitam poruku na mobitelu* balzam za oko očiju VampireLLa.' *naglašavam dva L*
Teta prodavačica: 'VampireLLa, dobro. A to ti je za mamu?'
Ja: 'A da, ja sam još premlada za to.'
Teta prodavačica: 'Evo, to je 225 kuna.'
Ja *izvan sebe, psihički trzaji*: 'Ma šta? 225? OVO MALO?'
Teta prodavačica: 'A da, to su te male stvarima kojima se volimo počastiti. Ti je dala mama dovoljno novaca?'
Ja *rastrešena*: 'Ma da da, ali 225? Pa ja toliko niti traperice ne platim.'
Teta prodavačica: 'Pa sad možeš ucjenjivati mamu.'
Ja: 'Ma ne, ne, ona je super, kupila bi ona meni, samo što ja to ne želim jer mi je to previše love za dati za traperice.'
Teta prodavačica: 'Uuu, takve su rijetke, onda bi te svatko htio za kćer.'
Ja: 'Oh, ma predomislili bi se kad bi mi vidjeli sobu.'

(Pingu se smije iz prikrajka)

Inače, 225 kuna je jednako ovome:
- 22 velika Kinga u zlatna vremena kad je koštao 10 kuna. I još ostane 5 kuna.
- 225 žvakača u zlatna vremena kad su koštale 1 kunu
- 28 ručka u Indeksu
- 6 i pol jela u vege restoranu (Cedevita uključena)

        ili, kako to moja mama računa: '3 mjeseca za tretiranje područja oko očiju'.