copenhagen / almost heaven;

Ja volim povijest!/ 27. studeni 2007 19:11:00

uto - 27.11.2007

Dakle.

*osmijeha od uha do uha dok ponosno promatram svoj ispit iz povijesti*
Osjećam se moćno. Osjećam se cool.

Osjećam se... kao da sam dobila pozitivno. Dva. Yeah.

*divim se samoj sebi*

I'm fuckin' good. *fanfare*
(trčim u žutoj haljini poljanama dok me Stanislaw August Poniatowski promatra... dođem do njega i šutnem ga u jaja kao nikad. Idiot glupi, on i njegove nožice u nečem pripijenom i lagano plavičastom. On se presavine jaučući a ja pobjegnem u Zemlju Upitnog)

Profa *glavinja okolo po razredu, izgledajući kao da mu je smrtno dosadno*: ''Pitat ću vas za dva tjedna''
Ja *mislim si*: ''Hm. Ma ajde, nek' ti bude. Dva tjedna... Znači... 12 dana odmora prije nego što se prihvatim knjige. To je to. Preživjet će se.'' (valjda)
TipXY: ''Ali, profesore - za dva tjedna idemo na izlet.''
(odnosno, na takvo pijančevanje kakvo se ne pamti - urokani ljudi po podu kao trupla u CSI-u, a ja jedina dovoljno prisebna da Frendu držim glavu iznad zahodske školjske prije još jednog vala riganja (tek mu je krenulo). Whoa, koji provod)
Profa *raširenih očiju, mozak radi na n-tu potenciju, uznemirio se kao kuče koje treba dobit hranu*: ''Izlet!? Koji izlet!?''
(onaj na kojeg ti, hvala Buddhi/Harry Potteru/Garfieldu/pastiru-na-Triglavu, ne ideš. CRTA.)
TipXY: ''Pa u Muenchen idemo.''
Profa *cinično se smije, kao da smo fuckin' zabavljači* (a nismo. Jer da jesam fuckin' zabavljačica, dobijala bih LOVU): ''Pa, ako je tako.. neka vas razrednik pita. Ha-ha. Da. Razrednik. Kako ću vas ja ispitat? Ne možete ne ići na izlet zbog povijesti... pa, ako vam se tako ide na izlet... onda ću vas pitat za tjedan dana.''
(Ja još uvijek bježim od Stanislawa, al u viziji mi nešto rokne na glavu pa dođem k sebi. Hej. Što je on to upravo rekao?)
Ja *frendici*: ''Šta?''
Frendica *koluta očima*: ''Daj slušaj... (mlatila sam Stanislawa, gimme some credit!) ... pitat će nas za tjedan dana.''
Ja *usplahirena*: ''Jedan tjedan!? Jedan tjedan... kao, SEDAM DANA?'' (gradivo prvog razreda osnovne škole - predmet: priroda i društvo)
Frendica *još koluta... ili nije bila ni prestala*
Profa: ''Znači, za tjedan dana u ovo vrijeme, bit ćete ispitivani.''

Ha-ha-ha... kako jebeno zabavno. Fenomenalno. Upotpunilo mi je dan. Mislila sam da je dan ionako bio savršen, ali ovo ga je učinilo još savršenijim! Yeah, my Dream Day became true!

[Danas.]

*uzimam knjigu iz povijesti, bojažljivo*
(može bit da su se negdje između njenih stranica naselile neke bube ili će mi pauci počet izvirivati)

*stresem se dok okrećem prvu stranicu*

Samo polako. Mantra, mantra... mogu ja to! Mogu ja to!

Uspjela sam! Yeah! Bravo ja! Tako sam ponosna na sebe da učenje odgađam za 10-ak minuta.

(nakon 10 minuta piljenja u MTV)

I'm back. Stronger than ever.

Počnem čitati. JA. TO. MOGU.

Shvatim da jedino što mi je ostalo u glavi sa zadnjih par sata povijesti je bila Marija Terezija i njena klinčurija - svih 16 komada. Koja ARMIJA.

Nogometna reprezentacija (zajedno s rezervom). Whoa, nešto joj je bilo išlo.

(Vidi se da Durex tada nije imao jaku marketinšku kampanju)

Mogla ih je prodavati u bijelo roblje. Zaradila bi si bila nešto.

16 puta 9 = 144 ... MJESECI je bila trudna. To je... to je 12 GODINA!

Iznemogla, kao da sam JA imala ritavu dječurliju u svojoj vlastitoj maternici, zatvorim knjigu.

*TRES*

Najradije bih ju ritualno spalila. *teatralno pokazujem na lomaču* Zapravo, ne. Ne zaslužuje to.

Šutnut ću je čim završim ovaj razred.

Hm, ne, ni to. *bućnem glavom da promislim*

Prodat ću je budućoj žrtvi. Onoj koja će provesti sate uz nju, štrebajući noć prije ispita. Tako je. *mwahaha - zli smijeh iz tamne komore*

A čak će mi i PLATITI kako bi postala žrtva.

Kako brutalno.

pljuje sss 27. studeni 2007 19:11:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

Produhovljeno/ 17. studeni 2007 19:40:00

sub - 17.11.2007

[Očito mi zadnji post nije bio prihvaćen i objavljen, nego je sve otišlo u daljnju galaksiju zvanu MP3 odnosno TRI PI, ako govorimo kao pravi matematičari.

Moj vlastiti blog me mrzi. Jebiga.

A zadnji je nesuđeni post bio otprilike ovakav:]

Sat logike.
Profa: ''Kako znate da ja postojim? Kako znate da vi postojite? Možda samo halucinirate! Možda ništa od ovog nije stvarno!''

Vau. Produhovljeno. Tako je. Jebiga, može bit', razmisli malo o tome. Možda i ova glupa muha koja leti oko moje glave k'o da sam joj omiljeno govno zapravo nije stvarna.

U stvari, možda sam ja govno. Sranje. To sam se sad sjetila. Možda sam ja jedno govno pa nije ni čudno što me muha oblijeće. Ali koji kurac onda radim u školi? Na satu logike? Jebote.

*stresem se*
Fuj to! Čudne misli.

Frendica *povlači Tipa ispred sebe*: ''Daj se uspravi! Šta sjediš tako pogrbljen??''
Profa *s prstom na ustima, onako da izgleda cool u kombinaciji s (pre)uskim trapericama*: ''Ti! Što ga smetaš? Što bi rekla kad bi on dobio jedinicu jer ga ti smetaš?''
(Da je profesor idiot)
Frendica *zbunjena*: ''Ma, profesore, ne smetam ga ja!''
Profa *kružeći po razredu*: ''Pa, iz moje perspektive je to drugačije izgledalo.''

Da. Iz tvoje perspektive. Ali ja ne mogu vjerovati sudu osobe koja 'lijepo' piše 'ljepo'.

Ma ti si ljep. Zapravo nisi. Nisi ljep.

Zlatna ribica *javlja se iz prikrajka, odnosno one zdjele s algama u kojoj vježba peraje*: ''Ma, ni ti nisi ljepa, šta sad sereš.''
Ja *ljuta, mlatarajući rukama*: ''Ma tišina ti, zlatorepka! Nemoj da postaneš dio Rio Mare Pate' družine.''

Novi okus - Rio Mare Pate' s okusom zlatne ribice!

Kušajte sutra!
(ako Zlatna ribica nastavi sa zajedljivim komentarima)

pljuje sss 17. studeni 2007 19:40:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

cucumbers&matematika/ 14. studeni 2007 22:06:00

sri - 14.11.2007

Sat matematike ( pojam matematika - pogledaj pod ''luda zabava''). Radimo sinuse, cosinuse i sve to u družbi s pi (3,14).

Profesorica *razmahala se rukama kako bi nama kretenima uspjela objasniti valove s obzirom na apscisu i ordinatu (čekaj, što je to, ono?)*: ''Mora val ići u PI!''
CuraXX: ''A znači može u PI!''
Profesorica: ''Ne da može nego MORA!''
CuraXX: ''A u TRI PI-??''

*mi, naravno, umiremo*
*dečko iz prve klupe se trza*
*buka od 100 decibela*
*ne čujemo avion od našeg smijeha*

Profesorica *slajda ispred ploče u prekrasnim (ovo stvarno mislim) cipelicama i podsjeća na jednu razdraganu Heidi koja je umjesto pašnjaka izabrala život s pločom i kredom, ali joj to nimalo ne smeta*: ''Dakle, val mora ići u pi! (...) Da li će biti raširena ili sužena?''

*mi opet popadamo dole*
*ridamo*
(ne želite znati detalje)

Profesorica *u moodu*: ''I sad polagano... spajam... spajam pričice! ... Uuuu, sad ću se razbacivat bojama! Uuuu kako mi je lijepo!''

Kak mi je drago da je bar njoj lijepo. Jer mi trunemo zajedno s cosinusima i polako shvaćam da će moja sljedeća ocjena biti onaj minimum vala. A jebiga.

***

Privatni sat engleskog (fancy sam si).
Prof: ''So, those guys over there *pokazuje prstom da se vidi koje su to perverznjačine* just wanna talk about sex and dildos!''
TipXX: ''Dildos - cucumbers!''
Prof: ''Yeah, the only difference is that one you can put in your salad!''

O, ne, svašta se može stavljati u salatu. Al pokušat ću ne zamišljati.

TetaUpitna: ''Ovi mladi danas... bez morala. Bez VRIJEDNOSTI!''
Ja: ''Kad gledamo MTV.''
TetaUpitna *teatralno maše rukama i pretvara se da je Giulietta koja čeka svojeg Romea*: ''Sve neke asocijacije-''
Ja: ''U Romeu i Giulietti ima jako puno asocijacija.''
TetaUpitna: ''Ali, ali, to je ČEDNO!''
Yeah, right. Svo ono spominjanje ševe. (pa makar se odnosilo na ptičurinu)

Perverzija na kvadrat (+ cos iz tri pi) = ?

Jebo vas ja i matematika. Sasvim mi je dovoljno 50kn (od tete) + 20 kn (ćopila od brata) + 10 kn (čudom našla u trapericama) = 80 kn. Mwahaha. I'm rich.

Let the raspašoj begin!
pljuje sss 14. studeni 2007 22:06:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

sretan rodjedan/ 13. studeni 2007 21:23:00

uto - 13.11.2007

CuraXX imala rođendan danas. Između ostalog, kao poklon dobila jedan zabavan dildo.
*pljesak*

Prava stvar za nju, u svakom slučaju. Razdragano je trčala po razredu pokazujući to svima koji su imali volje saslušati ju. (Jebiga, mi smo djeca, bilo nam je zanimljivo).

FrendicaXX2: ''Vidi, drži kurac. Vidi, sad ga grli. A sad ga draži. Awww...''

***

CuraAA *gledajući trudničke halje u Beba-i-ja izlogu trgovine*: ''To će CuriXX trebati ako se bude igrala s onim dildom.''
Ja: ''Hm.. pa neće zatrudnjeti ako se bude igrala sa plastičnom kitom...''
CuraAA *kida se*: ''Pa nikad ne znaš!! Šta znaš što stavljaju unutra!?''

Tako je. Jebeni Kinezi, gamad jedna pokvarena. Još i sasušene spermiće stavljaju unutra. Ma mrš ča. Nemojte kupovati kinesko!

Kupujmo hrvatsko! (i ajmo isfurat dilde s kravatama pa nek' se vidi raskoš! - prodajmo turistima ravno ispred pulske arene).

pljuje sss 13. studeni 2007 21:23:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

I ovo je, kao, FUNNY quote??/ 12. studeni 2007 21:22:00

pon - 12.11.2007

Upravo sam primijetila da je ovo funny quote of the day na mojem vlastitom blogu:
''Parrots make great pets. They have more personality than goldfish.''

Ja *mislim si*: ''Nadam se da ovo nije vidjela Zlatna ribica. Jako je osjetljiva na takve stvari.''

*pljuskanje vode*

Ja: ''Ma koji k-?''

*okrenem se brzim gipkim pokretom poput djeve u prozračnoj haljini na proljetnom suncu* < (kak' li ga serem, joj. Divim se sama sebi. Može pljesak? *tišina* A PLJESAK? *tišina* Jebo vas ja, želim pljesak! *čuje se slabašno pljeskanje od strane dvogodišnjeg djeteta (koje zapravo lovi muhu)*)

(*tsk* Nezahvalna publika.)

*opet pljuskanje vode*

Fuck. Zlatna ribica pokušava počiniti samoubojstvo.

pljuje sss 12. studeni 2007 21:22:00 | 2 komentara <$BlogItemControl$>

fizika/ 12. studeni 2007 21:10:00

Sat fizike.
Profesor *u navali inspiracije, mašući rukama kako bi svima dokazao da je on The Bald Boss*: ''Jedan moj učenik mi uvijek na godišnjicama mature kaže: ''profesore, se vi sjećate što se vi meni rekli? Da ništa ne znam fiziku!'' A on završio studij fizike! I ja njemu kažem: ''Pa svaka čast!'' ''

(prevedeno na naš perverzni jezik: svaka ti dala, dečko, što si preživio taj studij!)

Profesor *zajapuren od tolikog govora*: ''A ti, XX, šta bi ti njemu rekla?''
Učenica XX: ''Pa... ja mu ne bih ništa rekla.''
Profesor: ''Ništa mu ne bi rekla?''
Učenica XX: ''Pa ne... ja bih ga ignorirala.''

Profesor *ne zna u kojoj se to dimenziji našao, s kakvim idiotima*: ''S kime ja pričam... ... a ti, XX2? Što bi ti njemu rekla?''
Učenica XX2: ''Pa... ja bih mu rekla: Svaka čast, učeniče!''

(prijevod: asskisser teške kategorije)

*razred dole od smijeha*

Frendica do mene u klupi i dalje rikava hihoćući se.
Profesor: ''A što se ti smiješ? Što bi mu ti rekla?''
Frendica: ''Ma.. ja bih pobjegla!''

Toliko o našem razredu. Baš smo lijepo društvance.

pljuje sss 12. studeni 2007 21:10:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

Nemoguća Misija/ 11. studeni 2007 18:27:00

ned - 11.11.2007

Kao, za sutra trebam pročitat Balzacov 'Čiča Goriot'.

Yeah, right. Mene su našli jebat u mozak s time. Rekli bismo: nooot.

300 strana da će do sutra bit pročitano? Ma gdje to? Niti svi tibetanski svećenici-wannabe neće danas toliko pročitat (svi skupa). Nisam ja kriva što Honore' nije imao život pa je pisao predebele knjige. Da nije moja, mogla bih se grijat cijelu zimu na njene stranice načičkane fancy riječima. A ovako će ju Frendica koristit kao ogrjev ako joj rikne centralno.

Srećom na svijetu ima jako dobrih, plemenitih, prekrasnih ljudi koji su imali živaca pročitat takve monstrume od knjiga i sažetak stavit na net. *klanjam se svim takvim dobrim, plemenitim, prekrasnim ljudima*

(Zlatna ribica iz prikrajka (tj. vodurine čudne boje): 'hah! geekovi.')

*tsk tsk tsk*

Drznica jedna. Takvi geekovi me spašavaju u ovim kriznim sutra-imam-lektiru-a-baba-će-me-pitat vremenima. Nemoj tako, ribetino jedna obična, da ne završiš u konzervi.

(Zlatna ribica mi je okrenula rep)

Bezobrazna repašica. Nema više respecta na ovom svijetu...

Ništa. Idem prepisat lektiru. Misija me čeka. *u backgroundu: Nemoguća misija soundtrack*

pljuje sss 11. studeni 2007 18:27:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

Zlatna ribica/ 11. studeni 2007 11:49:00

Chillamo jucer navecer na zidicu, Frendica i ja.

Dopali jedan tip do mene.
Tip: ''Ej, sorry, jesam mozda tebe jucer upoznao?''
Ja *zbunjeno*: ''Hm... mislim da nisi.''
Tip *ufuran*: ''Full mi slicis na nekog... a dobro, sorry''
Ja *mahnem rucicom, da dobijem na teatralnosti*: ''Nije bed''

Prodje neko vrijeme pa se Frendici i meni prikljuci jos Ljudi.

Kao deja-vu, Tip se vraca.
''Jesam mozda tebe vidio jucer?''
Ja *na rubu smijeha*: ''Hm, ne, ja sam ona od prije...''
Tip *kao da se sjetio*: ''Aha, da..''

Mozda Tip i Zlatna ribica imaju isto pamcenje?

Ja: ''Ej, Zlatna ribico, ja sam Sss.
Zlatna ribica (je da ne prica, al ja ju kuzim): ''Bok.''
Ja: ''Koliko dugo traje tvoje pamcenje?''
Zlatna ribica : ''Ma, necu ti rec, jer ces me zajebavati''
Ja *uzdah*: ''A, dobro...''
*trenutak tisine*
Zlatna ribica: ''Bok.''
Ja: ''Pa prije sam ti rekla vec bok!''
Zlatna ribica: ''Ja tebe nikad prije nisam vidjela.''
Ja: ''Ma SAD smo komunicirale!''
*trenutak tisine - mislim da ribica razmislja*
Zlatna ribica: ''Bok.''
Ja: ''Me ti zajebavas?''
Zlatna ribica: ''Tek smo se upoznale, a ti tako bezobrazna!''
Ja: ''Ma koji -?''
*tisina - svi u napetom iscekivanju koju ce mudrost Zlatna ribica sad reci*
Zlatna ribica: ''Bok.''

Odustajem.

Ipak Tip ima malo duze pamcenje od Zlatne ribice. Sad je i dokazano.
pljuje sss 11. studeni 2007 11:49:00 | 1 komentara <$BlogItemControl$>

Prvi post/ 10. studeni 2007 20:06:00

sub - 10.11.2007

Idem gradom besciljno lutajući s frendicom.

Klinče od 3-4 godine nabacilo rikverc i pravo u nas.

Nisam Baka Mraz, marš ča! *publika u šoku zbog takve grozne izjave*

Što, ne voli klinca?? *još uvijek netipična tišina*

*komarac*

*tres!*

Pobjegao je, gamad jedna pokvarena leteća.

Nastavimo dalje s našim pointless pohodom.

Klinac je bio uslikan na spomeniku iz doba starog Rima. Uuu, sad si je sigurno faca. *publika ispušta razdragane awww zvukove* Al' viš' vraga, neće kikić da siđe. Roditelji, već u mukama zbog bure koja nosi mačke i omanje pse, mole malog da siđe, al im očito vjetar nosi riječi... klinac se nastavi zabavljati mlatarajući nožicama.

Skinut mu mini patike pa ćemo vidjet kako će se u trenu spustit dole!

Nemamo vremena odgledati završnu scenu. Šteta, bilo je zabavno. Još mi je samo falila supersize porcija kokica.

Nakon dosta lutanja, Misija Škola zove natrag, pa se frendica i ja lagano pokupimo iz butige s onim-preeeeslatkim-cipelama (nema veze što bih si razbila gležanj čim bih stala u njih).

Frendica *maše rukama*: ''Ovi klinci danas su ludi!''
Ja *namrgođena zbog negodovanja publike*: ''Da. Zato ja neću imat djecu''
Frendica: ''Da, da, znam. Ako ja dobijem blizance, ubit ću se!''
Ja *sretna*: ''Ja ću im kupovat fancy stvarčice''
Frendica *koluta očima*: ''Da, da, samo ti troši svoju lovu-''

Na Putu Do Škole naiđemo na jednog kikića u pratnji mame i tate. Kikić se vrti oko svoje osi i pljuje naokolo sažvakane napolitanke. Ili Vic štapiće. Mama i tata se ne obaziru.

*komadići sažvakane hrane lete naokolo usred grada*

Frendica: ''Si vidjela ovo???''
Ja: ''Da, pa skoro me pogodila njegova bljuvotina!''
Frendica: ''Ti klinci su totalno popizdili.''

Ja opet krivim MTV. *tres* *šamar*

*crveno dugme na daljinskom*

I nema više MTV-a. *evil laugh*

pljuje sss 10. studeni 2007 20:06:00 | 0 komentara <$BlogItemControl$>

tako je.

Nije bitno što imam dobar dizajn (jer stvarno je dobar, respect to that). Nije ni bitno što ovo vjerojatno nitko ne čita. Bitno je da se ja, u naletu egocentričnosti, smijem vlastitim postovima.

mračna strana ulice.
confused.mojblog.com

blog tagboard čitam