Broj jedan: najbolje čarape su one šarene s odvojenim dijelovima za prste, tako da svaki prst ima svoju vlastitu boju. (speŠl.)

Vidjela sam se jučer s ĆelaviMajmunom. On uvijek pamti sve one stvari koje ja (ne) volim, kako bi mi to sa zadovoljstvom mogao nabijati na nos. Kao to da se ne volim baš kupati u moru, ili da nosim starke, ili da najviše volim sok od jagode.
To otprilike zvuči nekako ovako:

Ja *gledajući plavo nebo*: 'Uuu, jedva čekam ljeto.'
ĆM: 'Da, a? Tako da se možeš ići kupati, a? U moru? Jer to najviše voliš, a?'
Ja *gledam ga stisnutih očiju i podignute jedne obrve*
ĆM *nastavlja*: 'I piti taj neki sok od neke jagode u tim nekim čudnim bočicama.'
Ja: 'To je Pago. To je kvaliteta. Za to ću upravo platiti 15 fakin kuna.'

Uglavnom, mi ekipa iz srednje škole smo kul. Zato jer imamo dnevnik maturalca (u kojem se većinom spominje bus, vožnja busom, odmor od busa, pa opet bus). I zato jer se nalazimo kad smo svi u našem gradu, i idemo na toplu čokoladu (ja voćni čaj, a Sparkle cappuccino).

Inače, moja se Srednjoškolska ekipa sastoji od slijedećih bića:

Drugarica - ide u vojnu školu i na faks, obožava čokoladu (dobro, ovo nije neka specifičnost, tko ne voli čokoladu?) i luda je za geografskim kartama, i misli da je moja glazba čudna. Postale smo si dobre u trećem srednje, nakon što su lagane trzavice završile, provele cijeli maturalac zajedno, i podijelile radosti učenja za maturu. U vezi je s Košutom, ponekad malo zabrijava, ali mi ju svejedno volimo. =]

Košuta - Drugaričin dečko. 'Košuta' - zato jer je na tjelesnom trčao kao košuta. Ne znam tko je to izvalio, ali pošto su se kasnije javile i verzije da 'trči kao labud', možda je ipak bolja ova varijanta s košutom. U svakom slučaju, lik koji ima Sretnu Majicu (narančastu. Meni je donosila sreću u srednjoj. Zato sam uspješno prošla latinski.), igra WoW od drugog srednje i, makar katkad kaže da odustaje od toga, uvijek mu se vrati. WoW-u.

Sparkle - o njemu je bilo govora u prošlom postu. Voli igrati igrice i gledao je crtane na talijanima kao klinac, pa uvijek možemo razviti rasprave o Gli animali del bosco piccolo, ili na primjer o Digimonima (komercijala).

NajFrendica - u zadnje dvije godine varirala između plave i crvene kose, katkad bi odlučila da ju više neće farbati, pa bi se opet vratila kemikalijama. Trenutno pizdi jer crta ugljenom i temperom za prijemni na mom faksu i dijelimo mržnju prema iskustvu crtanja mrtve prirode. Mačak joj se zove Aziz kao 'Aziz, light!' u Petom elementu.
Zabranjena tema za raspravu: da li Sandokan ima zelenu ili crnu kosu.

Šugava - (prije znana kao ZujavaFrendica) - jedna iz početne jezgre, početnog tria onoga što je kasnije postala naša ekipa. Početnu smo postavu činile ona, NajFrendica i ja, kad smo se u trećem srednje povlačile po parkovima, klupicama, i zajebantskom densanju pod svjetlosti disko-kugli i pronalaženju žrrrtvi. Sad je sa mnom na faksu, pa znam predosjetiti njezin zloban cerek i prije nego što joj zatitra na licu.

Neki dan smo joj NajFrendica i ja uručile poklon za rođendan - slikovnica 'Priča o klimavom zubiću' (cijela spika sa zzzubima je interna) i kvalitetnu slikovnicu 'Djevojčica i div' (od Tomislava Torjanca), a NajFrendica je i napravila par crtežića u kojima se vraćamo Davnim Danima Trećeg Srednje.

Šugava *smije se*: 'Ha, ako sam za devetnaesti rođendan dobila slikovnice, bojim se pomisliti što ću dobiti za trideseti.'
NajFrendica: 'Ali, vidiš, mi smo mislile i na tvoju sister (ima 10 god. op. a.)'
Ja: 'Da, i ona će uživati u blagodatima klimavog zzzubića.'

Idem. Pa se vratim. Lessie se vraća kući. wuf wuf. / 26. veljača 2010 16:18:38 pet - 26.02.2010 Uvijek me iznenadi kako napišem neki post, onda me odjednom nema pola godine, i onda se uvijek želim vratiti kao Sanader u svoju jazbinu. Evo, i desilo se opet. Ne volim kišu. Hladna je. Mokra je. I pada po meni makar imam kišobran. Na neku fintu uvijek nađe načina kako da mi se uvuče u patike, a najviše voli početi padati kad veselo gazim gradom u starkama. Tada starke počnu proizvoditi razne zvukove. I kako ubrzavam korak, tako se i njihov ritam ubrzava. Starkina Melodija - mislim da bi to mogao postati novi hit za disko klubove. (Jebeš Davida Guettu.) Nakon toga bi to vjerojatno postao i soundtrack za svaku kvalitetniju noćnu moru. I onda, ne samo da bi se snimali zvukovi što po kiši proizvode starke, nego bi svi uzimali raznu obuću i gacali po lokvicama samo kako bi dobili što inovativniji zvuk. - od njega sample - preko njega Eminem bi bacao rime. Kaboom. Inovacija. Kod mene se desilo da mi je cimerica rekla pa-pa bez da je nabacila neko mahanje rupčićem kao Jerry ponekad na kraju Toma&Jerrya, tako da sad odnedavno imam cimera. S njim nisam provela više od pet minuta, jer sam zadnja dva mjeseca provela doma ležeći s mononukleozom. Jupi, mono. Dakle, zanimljivo kod mono je da ju možeš praktički od bilo koga pokupiti. (note to self: pazi s kim se ljubiš. i nemoj piti iz iste boce/čaše kao i pola ekipe.) A ja sam ju već jednom imala, i to u prvom osnovne. Dugi jubilarni put. Opa. Ide mi. Sljedeća dva tjedna ne smijem se baviti ničime što uključuje hiperaktivno skakanje, poganje, trčanje za busom, ili šetnje od brda (jer faks nam je na brdu. Mi smo Brđani. Mi plešemo s Heidi.) prema Indeksu (mjestu neizmjernih redova pregladnjelih studenata koji čekaju svoju porciju krumpirića prženih u ulju iz 2007.godine). Također sam apstinirala od čokolade, pizze, piroške i još nekih meni jako dragih prehrambenih namirnica. Puna dva mjeseca. Odlično. Sad polako mogu početi normalno konzumirati hranu, ali postepeno. Pa umjesto da danas požderem cijelu Toffifee, ja ću pojesti jedan komad. Ali mislim da će i drugi nestati koliko ih halapljivo gledam. Idem vaditi krv. Idem se prijaviti ili što već radim s tom zdravstvenom iskaznicom. Pomalo mi se povraća od smrada svih starih ljudi koji su tamo nagurani, od pomisli na to da će mi vaditi krv i od - ok, ne smijem niti razmišljati o tome. Medicinska sestra *gleda me*: 'Dijete? Ali odjel za djecu je tamo.' *pokazuje mi* Ja *kao pokušavam nešto objasniti preko staklene pregrade*: 'Ali, ja nisam maloljetna.' Medicinska sestra *ne ferma me ni pol posto*: 'Za djecu, tamo, tamo. Soba šest.' Ja *mislim si*: 'Ha, dobro, još uvijek se mogu švercati za klinku.' Tako da mislim malo izmuljati godine za sve što je jeftinije za dječurliju nego za one 18+. Možda u Gardalandu. Ali, ne, mislim da se tamo može nešto ušparati za djecu do 10 godina. Ipak mi ne bi baš vjerovali. Prištevi bi me odali. U svakom slučaju, planiram ovo ljeto opet zapičit za Gardaland. Nadam se da će sa mnom doći i BestFrendica i Sparkle (jedan dječak koji je imao dužu kovrčavu kosu. I onda ju je ošišao. Imao je i aparatić za zube. I onda ga je maknuo.), pa ćemo jesti masu sladoleda Šššamontana i pjevati (dobro, to ćemo BestFrendica i ja, a Sparkle će nas čudno gledati i, po mogućnosti, izbjegavati). U svakom slučaju, zasjalo je sunce. Pomalo zajebava. Javi se, pa se opet skrije iza oblaka. Neki sunčev ples među oblacima.   pljuje sss  26. veljača 2010 16:18:38 | 0 komentara <$BlogItemControl$> Zadnjih Mjesec Dana U Graškogradu./ 23. rujan 2009 22:49:11 sri - 23.09.2009 Prije mjesec dana upoznala sam curu koja će postati moja Cimerica. Podijelile smo sva veoma ugodna iskustva traženja stana odnosno lutanja Rijekom po vrućini početkom devetog mjeseca od stana do stana. To je išlo ovako: sjedne se na kavu. Ona pije kavu (macchiato), ja pijem voćni sok (Pago od jagode, teta, imate?). Uzimamo Burzu i ona zaokružuje sve oglase koji zvuče kao da ih nije napisao napušeni student suicidalnih misli. Ja se držim soka. Ona zove oglase. Meni se spava. Ona precrtava masu oglasa i vidimo kako nam se izbor sve više smanjuje. Pjevam Sugababes koje se vrte na radiju. Uočim oglas stana sa zidovima svježe obojanih u vedre boje. Ja *sparklice u očima, izgledam kao lik iz mange*: 'Uuu, zovi vedre boje, vedre boje!' Ona zove Vedre Boje. Ispostavi se da je pokućstvo obojano u vedre boje. Koje i nisu tako vedre. NEXT. Prehodale smo cijeli faking grad i pogledale jedno 6-7 stanova. Svakom je nešto moralo nedostajati. S obzirom da nam je ipak stalo do naših guzica, odustale smo od bilo kakvog stana s neadekvatnim (ovo je fora riječ) grijanjem. Razne kvazi-puhalice su izbačene. Vratile smo se doma i ja sam veselo shvatila da imam temperaturu od 38.2. To je bilo veoma zanimljivo otkriće. Postigla sam svojevrsnu duhovnu obnovu kljukajući se Lupocetom, Max Fluom i Bisolvonom. Bilo mi je drago da ni jednim tabletama nije istekao rok trajanja. To ne bi baš najbolje završilo. Dok sam bila tako u tabletomanskom transu, razne su mi se ideje rojile (!) po glavi. Shvatila sam da sam mogla jednostavno poslužiti kao agregat na koncertu Offspringa (s kojeg su me redovito izvještavali dragi Erca VISOKI i Alma Dew Ružičastih Fejk Rejbanki). Zatim bih se pošteno izrigala i bacala tu rigotinu na publiku (u ekstazi) kao Nirvana. Bila bih definitivno najmoćniji agregator svih vremena. Svijet nikad prije nije vidio takvo osvjetljenje kao što je moje moglo biti. Napokon smo našle stan. Taj se Sudbonosan Dan desio... ne znam kada. Desio se. To je bitno. Za godinu dana će to biti jako važna informacija na Dogodilo Se Na Današnji Dan. pljuje sss  23. rujan 2009 22:49:11 | 4 komentara <$BlogItemControl$>   tako je. Nije bitno što imam dobar dizajn (jer stvarno je dobar, respect to that). Nije ni bitno što ovo vjerojatno nitko ne čita. Bitno je da se ja, u naletu egocentričnosti, smijem vlastitim postovima. mračna strana ulice. confused.mojblog.com tagboard e nema.   blog Najčešći likovi (možda se u ranijim postovima nisu tako zvali, ali to su isto bili oni): NajFrendica ZujavaFrendica - zlobni cerek je njen trademark Sestra - zapravo mi nije sestra Zlatna Ribica pogled u prošlost. ožujak 2010veljača 2010rujan 2009kolovoz 2009srpanj 2009svibanj 2009ožujak 2009veljača 2009siječanj 2009kolovoz 2008prosinac 2007studeni 2007 čitam fluktuacija zrinskopismo nika credits - respect. darkdegree unconsciously, icon background texture blog tagboard čitam